Misterije slučajnosti
Da li je sve što nam se dešava slučajno ili ipak postoji neka viša sila? Ponekad istorija nam daje takve neverovatne slučajnosti za koje sa pravom možemo reći da idu protiv svih zakona prirode i verovatnoće. Pred vama su neke priče iz celog sveta koje se sigurno mogu svrstati u kategoriju ''Verovali ili ne''.
U jednom od svojim manje poznatih spisa, francuski pisac rumunskog porekla Ežen Jonesku, opisao je nekoliko neobičnih događaja za koje priznaje da ih jednostavno ne ume objasniti. Evo jednog od njih:
-Događaj se zbio u Bukureštu. Iz Pariza smo stigli dva meseca ranije. Nakon jela sedeli smo majka, sestra i ja u malom salonu, oko niskog okruglog stola, na kojem je stajala velika okrugla vaza sa naslikanim likovima. Odjednom, vaza prska u stotine parčića, a da je niko nije dotaknuo. Majka ustaje i prinoseći ruke licu viknu: 'Moja majka je umrla'! Moja baka se tada nalazila u Parizu. Pokušao sam umiriti majku objašnjavajući kako nema razloga za zabrinutost. Pa ipak, ostalo nam je nejasno kako se vaza mogla razbiti u toliko sićušnih komadića. Čak i da je bila napukla, ne bi se mogla slomiti na taj način. Nije bilo nikakvog zemljotresa, a i da jeste... Pokupili smo sićušne krhotine, pokušavajući da više ne razmišljamo o tom događaju.
Krajem popodneva stigao nam je telegram iz Pariza. Ispostavilo se da je moja baka tog dana zaista umrla i to zapravo istog trenutka kada se vaza na našem stolu na neobičan način slomila.
- Može tako, a može i malo drugačije. Primera je mnogo. 26.novembra 1911. tri čoveka su obešena u Londonu za ubistvo ser Edmunda Berija. Mesto pogubljenja bilo je Grinberi Hil. A trojica obešenih zvali su se Robert GREEN, Henry BERRY, i Lawrence HILL!
Nepoznate sile
Paralelno sa naučnim debatama događale su se ili se događaju i slučajne podudarnosti koje - najblaže rečeno - deluju fascinantno. U svojoj knjizi 'Gospođa sreća', Voren Viver opisuje na desetine takvih zagonetnih primera, poput sledećeg. U vreme kada su saveznici pripremali poznati desant na Normandiju 1944. godine, njihovi su planovi sadržavali niz strogo poverljivih šifri, među kojima su bile i Mulberry (dud), Neptun, Omaha, Overlord (vladar), Utah. Možete i sami zamisliti zaprepaštenje savezničkih komandanata kada se svaka od tih reči pojavila kao konačno rešenje po jedne iz niza ukrštenica u londonskom 'Dejli Telegrafu'!
Kako je autor tih ukrštenica mogao izabrati baš te reči i uklopiti ih u svoje enigmatske radove ako nije znao za planove o desantu? Učitelju Leonardu Devu, koji je sastavio ove ukrštene reči, trebalo je dosta vremena da ubedi nadležne kako nije nacistički špijun, već žrtva neobične igre famoznih slučajnosti.
Još jedan fascinantan primer. Dva brata s Bermuda poginula su od istog taksija koji je vozio isti taksista - istog dana, samo u razmaku od dvanaest meseci, odnosno, jedne godine. U trenutku nesreće, oba brata vozila su isti moped u istoj ulici. Oba puta u taksiju je bio isti putnik. Erskin Lorens Ebin i njegov brat Nevil imali su 17 godina kada su tragično nastradali. Detaljna istraga je mogla samo da zaključi kako su slučajnosti opet namestile jednu nepredvidivu i neobjašnjivu igru.
Priča o svešteniku
Joseph Aigner bio je dobro znani slikar potreta u XIX veku koji je nekoliko puta pokušavao da izvrši samoubistvo. Njegov prvi pokušaj bio je kad je imao 18 godina, ali ga je u tome prekinuo pojavivši se misteriozni, jedan sveštenik iz reda Kapucinera.
Kada je imao 22 godine pokušao je ponovo, ali je ponovo spašen od istog sveštenika. Osam godina kasnije, osuđen je na vešala zbog svojih političkih aktivnosti, ali je ponovo spašen na intervenciju istog sveštenika. Kada je imao 68 godina, konačno mu je uspelo da izvrši samoubistvo, ubivši se iz pištolja, a njegovu pogebnu ceremoniju vodio je, naravno, isti onaj sveštenik koji ga je tri puta spašavao.
Beba
U Detroitu, 1930. godine, jedna mlada majka morala je biti večno zahvalna čoveku po imenu Josef Figlok. Dok je Figlok šetao ulicom, beba je pala sa visokog prozora na Figloka, i oboje su prošli bez posledica. Ali, godinu dana kasnije, ista beba je pala sa istog prozora i, naravo, tačno na iznenađenog Josefa Figloka. Na sreću, oboje su opet prošli bez posledica.
Blizanci
Priča kako identični blizanci imaju slične živote je vrlo česta, ali ništa nije slično kao priča o identičnim blizancima rođenim u Ohaju. Blizanci su odvojeni na rođenju i svakog od njih usvojila je druga familija. Ne znajući jedna za drugu, obe familije dale su imena deci - Džejms. I ovde slučajnosti tek počinju. Oba Džejmsa rasli su ne znajući za onog drugog. Obojica su bili sposobni u mehaničkom crtanju i stolarstvu i svaki od njih je oženio ženu sa imenom Linda. Obojica su dobili sinove koje su nazvali Džejms Alan. Oba brata su se razvela i oženila sa drugim ženama - obe su se zvale Beti. Oba brata imali su po psa koji se zvao Toj. Prvi blizanac je poginuo od kamiona dok je vozio biciklo autoputem broj 8, dok je drugi blizanac poginuo od kamiona samo dva sata kasnije, takođe, vozeći biciklo autoputem broj 8.
Mark Tven
Mark Tven se rodio na dan pojavljivanja Halijeve komete 1835.godine, a umro je na dan njenog sledećeg pojavljivanja, 1910. godine. Sam je predvideo svoju smrt 1909. godine kada je rekao: 'Došao sam sa Halijevom kometom 1935. Ona se ponovo vraća sledeće godine, i očekujem da odem zajedno sa njom'.
Priča o pudingu
Emil Dešan - autor libneta opere 'Hugenoti', ispričao je, da je, dok je boravio u internatu u Orleanu, slučajno ručao sa nekim gospodinom Fonžibijem koji ga je častio pudingom od šljiva, poslasticom koja je u to vreme u Francuskoj bila nepoznata.
Nakon deset godina, prolazeći pored restorana, Dešan je spazio u izlogu puding veoma prijatnog izgleda. Ušao je i naručio ga. Dobio je odgovor da je plam puding naručio jedan posetilac. 'Gospodine Fonžibi, da li biste mogli da ustupite deo svog pudinga ovom gospodinu?' - uzviknula je kelnerica. Dešan je jedva prepoznao gospodina Fonžibija, koji je sedeo za susednim stolom u pukovničkoj odori.
Prošlo je mnogo godina. Jednom prilikom Dešan je pozvan u goste gde je trebalo da posluže pravi engleski plampuding. Pošto je prihvatio poziv, Dešan je, smejući se, ispričao ovaj događaj i upozorio domaćicu da ni ovoga puta neće proći bez Fonžibija.
Određenog dana, Dešan je sedeo za stolom sa gostima. Ostali gosti šalili su se sa njim povodom Fonžibija. Iznenada se začuo batlerov glas: 'Gospodin Fonžibi!'. Pojavio se starac koji je s mukom koračao. Bio je to gospodin Fonžibi! Dešan se skamenio od iznenađenja. Ispostavilo se da je Fonžibi bio pozvan kod nekog drugog stanara iste kuće, ali je pogrešio stan!
Novac vraćen tamo gdje treba
1858. godine čovek po imenu Robert Palon ubijen je od strane svojih poker drugova koji su tvrdili da je varao i tako osvojio 600$. Kada je njegovo mesto nakon ubistva ostalo upražnjeno a niko nije hteo da uzme novac, pokeraši su našli novog igrača koji je zauzeo Palonovo mesto. Dok je policija stigla da izvrši uviđaj i istraži ubistvo novi igrač je od početnih 600$ napravio 2200$. Policija je zaplenila početnih 600$ da bi ih dala Palonovoj rodbini, da bi na kraju saznali da je jedini rod kojeg je imao upravo novi poker igrač, Palonov sin, koji oca nije video poslednjih 7 godina i koji nije znao da mu je otac ubijen.
Ukleti Automobil Džemjsa Dina
James Dean poginuo je u strašnoj saobraćajnoj nesreći u septembru 1955. godine vozeći svoj Porsche automobil. Kada je automobil simboličnog imena ''little bastard'' (malo kopile) odvučen daleko od mesta udesa do garaže, motor je iznenada pao na mehaničarevu nogu i slomio je. Ali to nije sve. Nakon toga, motor je kupio jedan doktor i stavio ga u svoj Porsche a nedugo zatim ovaj čovek je poginuo u trci. U istoj trci još jedan vozač je poginuo, i to onaj koji je imao Dinov menjač u svom automobilu. Nakon što je Dinov Porsche popravljen garaža u kojoj je to urađeno je spaljena do temelja. Kasnije Dinov auto nastavlja put Sakramenta gde biva izložen, ali pada sa litice i povređuje mladića, srećom ne nanoseći mu smrtonosne povrede. Tokom godina priče o ''malom kopiletu'' prerastaju u neku vrstu mita, većina njih nije nikada zvanično potvrđena ali se i dalje sa nevericom prepričavaju.
Poštar zvoni dva puta
Dok je bio na poslovnom putu, 50-ih godina prošlog veka, gospodin George D. Bryson odseo je u jednom hotelu u Kentakiju. Nakon prijavljivanja na recepciji, dobio je ključ od svoje sobe broj 307. Posle nekog vremena sišao je do recepcije da proveri da li je stigla neka pošta za njega i službenica mu je dala jedno pismo adresirano na njegovo ime i prezime. Kada je otvorio pismo shvatio je da ipak nije za njega, a ono što je slučajnost u celoj ovoj priči je to da je i prethodni gost sobe 307 imao isto ime i prezime- George D. Bryson.
Ovo su samo neke od najneverovatnijih priča, ima ih još mnogo i dešavaju se gotovo svakodnevno. Misterija oko nekih od njih zauvek će ostati nerazjašnjena, neki će reći da je sve ipak samo jedna velika podudarnost dok će drugi tvrditi da nešto ipak postoji, ali bez dokaza da te svoje tvrdnje i potkrepe. Bilo kako bilo, priča će uvek biti a odgovore na neka pitanja teško da ćemo ikada pronaći.
Priča o Titaniku prije Titanika
U jednom od svojim manje poznatih spisa, francuski pisac rumunskog porekla Ežen Jonesku, opisao je nekoliko neobičnih događaja za koje priznaje da ih jednostavno ne ume objasniti. Evo jednog od njih:
-Događaj se zbio u Bukureštu. Iz Pariza smo stigli dva meseca ranije. Nakon jela sedeli smo majka, sestra i ja u malom salonu, oko niskog okruglog stola, na kojem je stajala velika okrugla vaza sa naslikanim likovima. Odjednom, vaza prska u stotine parčića, a da je niko nije dotaknuo. Majka ustaje i prinoseći ruke licu viknu: 'Moja majka je umrla'! Moja baka se tada nalazila u Parizu. Pokušao sam umiriti majku objašnjavajući kako nema razloga za zabrinutost. Pa ipak, ostalo nam je nejasno kako se vaza mogla razbiti u toliko sićušnih komadića. Čak i da je bila napukla, ne bi se mogla slomiti na taj način. Nije bilo nikakvog zemljotresa, a i da jeste... Pokupili smo sićušne krhotine, pokušavajući da više ne razmišljamo o tom događaju.
Krajem popodneva stigao nam je telegram iz Pariza. Ispostavilo se da je moja baka tog dana zaista umrla i to zapravo istog trenutka kada se vaza na našem stolu na neobičan način slomila.
- Može tako, a može i malo drugačije. Primera je mnogo. 26.novembra 1911. tri čoveka su obešena u Londonu za ubistvo ser Edmunda Berija. Mesto pogubljenja bilo je Grinberi Hil. A trojica obešenih zvali su se Robert GREEN, Henry BERRY, i Lawrence HILL!
Nepoznate sile
Paralelno sa naučnim debatama događale su se ili se događaju i slučajne podudarnosti koje - najblaže rečeno - deluju fascinantno. U svojoj knjizi 'Gospođa sreća', Voren Viver opisuje na desetine takvih zagonetnih primera, poput sledećeg. U vreme kada su saveznici pripremali poznati desant na Normandiju 1944. godine, njihovi su planovi sadržavali niz strogo poverljivih šifri, među kojima su bile i Mulberry (dud), Neptun, Omaha, Overlord (vladar), Utah. Možete i sami zamisliti zaprepaštenje savezničkih komandanata kada se svaka od tih reči pojavila kao konačno rešenje po jedne iz niza ukrštenica u londonskom 'Dejli Telegrafu'!
Kako je autor tih ukrštenica mogao izabrati baš te reči i uklopiti ih u svoje enigmatske radove ako nije znao za planove o desantu? Učitelju Leonardu Devu, koji je sastavio ove ukrštene reči, trebalo je dosta vremena da ubedi nadležne kako nije nacistički špijun, već žrtva neobične igre famoznih slučajnosti.
Još jedan fascinantan primer. Dva brata s Bermuda poginula su od istog taksija koji je vozio isti taksista - istog dana, samo u razmaku od dvanaest meseci, odnosno, jedne godine. U trenutku nesreće, oba brata vozila su isti moped u istoj ulici. Oba puta u taksiju je bio isti putnik. Erskin Lorens Ebin i njegov brat Nevil imali su 17 godina kada su tragično nastradali. Detaljna istraga je mogla samo da zaključi kako su slučajnosti opet namestile jednu nepredvidivu i neobjašnjivu igru.
Priča o svešteniku
Joseph Aigner bio je dobro znani slikar potreta u XIX veku koji je nekoliko puta pokušavao da izvrši samoubistvo. Njegov prvi pokušaj bio je kad je imao 18 godina, ali ga je u tome prekinuo pojavivši se misteriozni, jedan sveštenik iz reda Kapucinera.
Kada je imao 22 godine pokušao je ponovo, ali je ponovo spašen od istog sveštenika. Osam godina kasnije, osuđen je na vešala zbog svojih političkih aktivnosti, ali je ponovo spašen na intervenciju istog sveštenika. Kada je imao 68 godina, konačno mu je uspelo da izvrši samoubistvo, ubivši se iz pištolja, a njegovu pogebnu ceremoniju vodio je, naravno, isti onaj sveštenik koji ga je tri puta spašavao.
Beba
U Detroitu, 1930. godine, jedna mlada majka morala je biti večno zahvalna čoveku po imenu Josef Figlok. Dok je Figlok šetao ulicom, beba je pala sa visokog prozora na Figloka, i oboje su prošli bez posledica. Ali, godinu dana kasnije, ista beba je pala sa istog prozora i, naravo, tačno na iznenađenog Josefa Figloka. Na sreću, oboje su opet prošli bez posledica.
Blizanci
Priča kako identični blizanci imaju slične živote je vrlo česta, ali ništa nije slično kao priča o identičnim blizancima rođenim u Ohaju. Blizanci su odvojeni na rođenju i svakog od njih usvojila je druga familija. Ne znajući jedna za drugu, obe familije dale su imena deci - Džejms. I ovde slučajnosti tek počinju. Oba Džejmsa rasli su ne znajući za onog drugog. Obojica su bili sposobni u mehaničkom crtanju i stolarstvu i svaki od njih je oženio ženu sa imenom Linda. Obojica su dobili sinove koje su nazvali Džejms Alan. Oba brata su se razvela i oženila sa drugim ženama - obe su se zvale Beti. Oba brata imali su po psa koji se zvao Toj. Prvi blizanac je poginuo od kamiona dok je vozio biciklo autoputem broj 8, dok je drugi blizanac poginuo od kamiona samo dva sata kasnije, takođe, vozeći biciklo autoputem broj 8.
Mark Tven
Mark Tven se rodio na dan pojavljivanja Halijeve komete 1835.godine, a umro je na dan njenog sledećeg pojavljivanja, 1910. godine. Sam je predvideo svoju smrt 1909. godine kada je rekao: 'Došao sam sa Halijevom kometom 1935. Ona se ponovo vraća sledeće godine, i očekujem da odem zajedno sa njom'.
Priča o pudingu
Emil Dešan - autor libneta opere 'Hugenoti', ispričao je, da je, dok je boravio u internatu u Orleanu, slučajno ručao sa nekim gospodinom Fonžibijem koji ga je častio pudingom od šljiva, poslasticom koja je u to vreme u Francuskoj bila nepoznata.
Nakon deset godina, prolazeći pored restorana, Dešan je spazio u izlogu puding veoma prijatnog izgleda. Ušao je i naručio ga. Dobio je odgovor da je plam puding naručio jedan posetilac. 'Gospodine Fonžibi, da li biste mogli da ustupite deo svog pudinga ovom gospodinu?' - uzviknula je kelnerica. Dešan je jedva prepoznao gospodina Fonžibija, koji je sedeo za susednim stolom u pukovničkoj odori.
Prošlo je mnogo godina. Jednom prilikom Dešan je pozvan u goste gde je trebalo da posluže pravi engleski plampuding. Pošto je prihvatio poziv, Dešan je, smejući se, ispričao ovaj događaj i upozorio domaćicu da ni ovoga puta neće proći bez Fonžibija.
Određenog dana, Dešan je sedeo za stolom sa gostima. Ostali gosti šalili su se sa njim povodom Fonžibija. Iznenada se začuo batlerov glas: 'Gospodin Fonžibi!'. Pojavio se starac koji je s mukom koračao. Bio je to gospodin Fonžibi! Dešan se skamenio od iznenađenja. Ispostavilo se da je Fonžibi bio pozvan kod nekog drugog stanara iste kuće, ali je pogrešio stan!
Novac vraćen tamo gdje treba
1858. godine čovek po imenu Robert Palon ubijen je od strane svojih poker drugova koji su tvrdili da je varao i tako osvojio 600$. Kada je njegovo mesto nakon ubistva ostalo upražnjeno a niko nije hteo da uzme novac, pokeraši su našli novog igrača koji je zauzeo Palonovo mesto. Dok je policija stigla da izvrši uviđaj i istraži ubistvo novi igrač je od početnih 600$ napravio 2200$. Policija je zaplenila početnih 600$ da bi ih dala Palonovoj rodbini, da bi na kraju saznali da je jedini rod kojeg je imao upravo novi poker igrač, Palonov sin, koji oca nije video poslednjih 7 godina i koji nije znao da mu je otac ubijen.
Ukleti Automobil Džemjsa Dina
James Dean poginuo je u strašnoj saobraćajnoj nesreći u septembru 1955. godine vozeći svoj Porsche automobil. Kada je automobil simboličnog imena ''little bastard'' (malo kopile) odvučen daleko od mesta udesa do garaže, motor je iznenada pao na mehaničarevu nogu i slomio je. Ali to nije sve. Nakon toga, motor je kupio jedan doktor i stavio ga u svoj Porsche a nedugo zatim ovaj čovek je poginuo u trci. U istoj trci još jedan vozač je poginuo, i to onaj koji je imao Dinov menjač u svom automobilu. Nakon što je Dinov Porsche popravljen garaža u kojoj je to urađeno je spaljena do temelja. Kasnije Dinov auto nastavlja put Sakramenta gde biva izložen, ali pada sa litice i povređuje mladića, srećom ne nanoseći mu smrtonosne povrede. Tokom godina priče o ''malom kopiletu'' prerastaju u neku vrstu mita, većina njih nije nikada zvanično potvrđena ali se i dalje sa nevericom prepričavaju.
Poštar zvoni dva puta
Dok je bio na poslovnom putu, 50-ih godina prošlog veka, gospodin George D. Bryson odseo je u jednom hotelu u Kentakiju. Nakon prijavljivanja na recepciji, dobio je ključ od svoje sobe broj 307. Posle nekog vremena sišao je do recepcije da proveri da li je stigla neka pošta za njega i službenica mu je dala jedno pismo adresirano na njegovo ime i prezime. Kada je otvorio pismo shvatio je da ipak nije za njega, a ono što je slučajnost u celoj ovoj priči je to da je i prethodni gost sobe 307 imao isto ime i prezime- George D. Bryson.
Ovo su samo neke od najneverovatnijih priča, ima ih još mnogo i dešavaju se gotovo svakodnevno. Misterija oko nekih od njih zauvek će ostati nerazjašnjena, neki će reći da je sve ipak samo jedna velika podudarnost dok će drugi tvrditi da nešto ipak postoji, ali bez dokaza da te svoje tvrdnje i potkrepe. Bilo kako bilo, priča će uvek biti a odgovore na neka pitanja teško da ćemo ikada pronaći.
Priča o Titaniku prije Titanika
Nekih 100 godina pre nego što je snimljen film Titanik, napisana je knjiga Futility, or the Wreck of the Titan. Objavio je ne baš poznati Morgan Robertson. Pored toga što je bila stvarno očajna, ona je u velikoj meri opisala potapanje Titanika i to 14 godina ranije.
A postaje čudno
Čim vidite korice! Tu je brod, koji stvarno liči na onaj pravi, a koji se zove, kakve slučajnosti TITAN. I sličnosti se nisu zadržale na koricama. Robertson je svoj Titan opisao kao "najveći prekookeanski brod", a dodao je i "nepotopljiv". Što su sve opisi karakteristični za Titanik. Oba broda su bila iste dužine, u vlasništvu britanskih kompanija i oba su potonula pošto su udarila u santu leda u Atlantiku.
Ali autor knjige nije baš sve pogodio.
On je napisao da je Titan udario u santu leda 400 milja od Njufaundlenda pri brzini od 25 čvorova, dok je pravi Titanik zaista udario u santu leda 400 milja od Njufaundlenda pri brzini od 22.5 čvorova. Koji promašaj ha!